পড়ুন› দফতর ১› সুসমাচারে উল্লিখিত মহানবী (সাঃ)-এর গুণের মহিমা বর্ণনা› দ্বিপদী ৭৩৭
M1:737 — اندرین فتنه که گفتیم آن گروه / ایمن از فتنه بُدند و از شِکوه
M1:737
অর্থ · به زبانِ تو — আপনার ভাষা · AI
En el contexto de las persecuciones y el caos político que mencionamos, el grupo de cristianos que veneraba el nombre del Profeta Muhammad estaba protegido tanto de la agitación externa como de la miseria interna.
Este verso contrasta dos grupos de cristianos mencionados en el Evangelio. Rumi relata que un grupo, al encontrar el nombre y la descripción del Profeta Muhammad (que en el Corán se anuncia en las escrituras anteriores), lo besaba y lo honraba con reverencia. Como recompensa por este acto de amor y respeto, Dios los protegió durante un período de intensa fitna (فتنه), una palabra que aquí significa tanto agitación política como una prueba espiritual.
El verso subraya una idea central en el sufismo: el poder protector inherente a la veneración de lo sagrado. El «grupo» (goruh) que honraba el nombre de Ahmad (otro nombre del Profeta) se encontró «a salvo» (iman). Esta seguridad no era meramente física, protegiéndolos de los tiranos, como aclaran los versos siguientes, sino también espiritual, librándolos de la «queja» o «lamento» (šekuh), es decir, de la desesperación y la amargura interior. Su reverencia por el nombre del Profeta actuó como un escudo divino, una fortaleza (ḥeṣār) en medio del caos.
En contraste, el otro grupo que despreciaba el nombre del Profeta fue consumido por esa misma fitna, perdiendo tanto su seguridad mundana como su claridad espiritual. La lección de Rumi es clara: el nombre de lo sagrado, cuando se le trata con amor, se convierte en una fuente activa de bendición y protección, un presagio del poder inmenso de la realidad espiritual que ese nombre representa.
- فتنه
- Término árabe (fitna) con un amplio rango semántico: prueba, tentación, sedición, agitación civil, caos, persecución. Aquí se refiere a un período de gran desorden político y espiritual.
- شِکوه
- Queja, lamento, lamento por la desgracia. Estar a salvo de la 'šekuh' implica una paz interior y una ausencia de amargura, no solo seguridad física.
যে খ্রিস্টান দলটি ইঞ্জিলে বর্ণিত নবী মোস্তফার নামকে শ্রদ্ধা করত, তারা সমসাময়িক রাজনৈতিক ও সামাজিক অস্থিরতা এবং দুর্দশা থেকে সুরক্ষিত ছিল।
এই বয়েতটি রুমি বর্ণিত একটি গল্পের অংশ। গল্পে বলা হয়েছে, ইঞ্জিলে শেষ নবী হযরত মুহাম্মদ (সাঃ)-এর নাম ও গুণের উল্লেখ ছিল। খ্রিস্টানদের মধ্যে একদল যখনই সেই পবিত্র নাম (আহমদ বা মোস্তফা) পড়ত, তারা পরম শ্রদ্ধায় তাতে চুম্বন করত এবং ভক্তি প্রদর্শন করত।
রুমি বলছেন যে, এই শ্রদ্ধার পুরস্কার হিসেবে ঈশ্বর সেই বিশেষ সম্প্রদায়কে সমসাময়িক কালের রাজনৈতিক বিশৃঙ্খলা, শাসকদের অত্যাচার এবং সামাজিক বিপর্যয় (যাকে রুমি ‘ফেতনা’ বলছেন) থেকে রক্ষা করেছিলেন। তাদের জীবন ছিল শান্ত ও নিরাপদ। এই সুরক্ষা ছিল নবীর নামের প্রতি তাদের ভালোবাসার প্রত্যক্ষ ফল।
এই বয়েতের মূল শিক্ষা হলো, আধ্যাত্মিক জগতের মহান ব্যক্তিত্বদের প্রতি সামান্যতম শ্রদ্ধা ও ভালোবাসা ইহকালেও রক্ষাকবচ হিসেবে কাজ করতে পারে। যদি শুধু একটি নামকে সম্মান জানানোর এত শক্তি থাকে, তবে সেই নামের অধিকারী সত্তার প্রকৃত নূর বা আলো কতটা শক্তিশালী হবে—রুমি এই প্রশ্নটিই পাঠকের মনে জাগিয়ে তোলেন। এটি নিছক ঐতিহাসিক বর্ণনা নয়, বরং ভালোবাসার রূপান্তরকারী শক্তির একটি আধ্যাত্মিক দৃষ্টান্ত।
- فتنه
- বিশৃঙ্খলা, গোলযোগ, পরীক্ষা, সামাজিক বা রাজনৈতিক অস্থিরতা।
- شِکوه
- অভিযোগ, দুঃখ, দুর্দশা, কষ্ট।
U vremenima nevolje o kojima je Rumi govorio, ona grupa kršćana koja je poštovala ime poslanika Muhammeda bila je zaštićena od tih istih nevolja i patnje.
Ovaj stih je ključna tačka u Rumijevoj priči o dvije grupe kršćana i njihovom odnosu prema proročanstvima o poslaniku Muhammedu (Ahmedu) u Evanđelju. Rumi suprotstavlja dvije sudbine: sudbinu onih koji su s poštovanjem ljubili Poslanikovo ime i sudbinu onih koji su ga prezirali.
Stih se direktno odnosi na prvu grupu. "Smutnja" (fitna) o kojoj Rumi govori odnosi se na period političkih i društvenih nemira, vjerovatno pod vlašću tiranskih vladara i zlonamjernih ministara, kako se navodi u stihovima koji slijede. Poruka je da je njihovo iskazivanje ljubavi i poštovanja prema Poslanikovom imenu djelovalo kao duhovni štit. Ta ljubav im je donijela sigurnost (imen) i zaštitila ih od haosa (fitna) i tuge (shikoh) koja je zadesila druge.
U sufijskom smislu, ovo nije samo historijska anegdota. To je parabola o moći duhovne povezanosti i poštovanja. Ime se ovdje tretira ne kao puka riječ, već kao kapija ka duhovnoj stvarnosti koju ono predstavlja. Poštovanje imena je poštovanje suštine, a takvo poštovanje, prema Rumiju, stvara duhovnu tvrđavu (hisar) koja štiti vjernika od vanjskih i unutrašnjih iskušenja. Sudbina druge, prezrive grupe, koja je opisana odmah nakon ovog stiha, služi da pojača ovu poentu kroz kontrast.
- فتنه
- Fitna; iskušenje, nevolja, pobuna, smutnja, razdor. U ovom kontekstu, odnosi se na period teških društvenih i političkih nemira.
- شِکوه
- Šikva; žalba, jadikovka, tuga, gorčina, patnja. Ovdje označava patnju i nevolje koje prate smutnju.
- ایمن
- Imen; siguran, bezbjedan, zaštićen.
Discussion — Ask about this beyt — answered from the Masnavi, every verse cited
Your conversation stays on this device unless you share it.
What readers asked0
No questions shared yet — yours could be the first.