قرائت› دفتر ۱› بخش ۳۶ - حکایت پادشاه جهود دیگر کی در هلاک دین عیسی سعی نمود› بیت ۷۵۰
M1:750 — نیکوان رفتند و سنّتها بماند / وز لئیمان ظلم و لَعنتها بماند
M1:750
شرح و معنا · به زبانِ تو — AI
Ovaj stih govori o naslijeđu koje ljudi ostavljaju: dobri ljudi za sobom ostavljaju plemenite običaje, dok zli ostavljaju u naslijeđe samo tlačenje i prokletstva.
Rumi ovdje razmatra trajnost ljudskih djela, dobrih i loših. Stih se nalazi u priči o zlom kralju koji nastavlja progoniti vjernike, slijedeći loš primjer (sunnet) svog prethodnika. Poruka je da fizička prisutnost osobe prolazi, ali utjecaj njenih postupaka – njena "tradicija" ili sunnet – ostaje dugo nakon nje.
Za Rumija, ovo nije samo moralna pouka, već kosmički zakon. Dobrota stvara dobrotu koja se nastavlja kroz generacije, poput "slatke vode" koja teče venama čovječanstva. Slično tome, zlo koje neko započne, poput tiranije zlog kralja, postaje izvor neprekidnog prokletstva koje se veže za ime začetnika. Stih naglašava da smo odgovorni ne samo za svoja djela, već i za presedane koje stvaramo, jer će oni nastaviti živjeti i donositi plodove – blagoslove ili kletve – i nakon naše smrti.
- سنّتها
- Množina od *sunnet*. Označava običaj, praksu, tradiciju ili presedan. U islamskom kontekstu, najčešće se odnosi na praksu poslanika Muhammeda, ali ovdje Rumi koristi riječ u njenom općem značenju: naslijeđeni način djelovanja, bio on dobar ili loš.
- نیکوان
- Dobri, čestiti, plemeniti ljudi. Arhaična množina perzijske riječi *nik* (dobar).
- لئیمان
- Zli, podli, niski ljudi. Množina arapske riječi *le'im*, koja označava osobu niske naravi i karaktera.
- ظلم
- Zulum, tiranija, nepravda, ugnjetavanje. Arapska riječ koja je ušla i u bosanski jezik.
گفتگو — دربارهٔ این بیت بپرس — پاسخ از دل مثنوی، با ارجاع به ابیات
گفتگوی تو تا وقتی عمومیاش نکنی، فقط روی همین دستگاه میماند.
پرسشهای خوانندگان0
هنوز پرسشی بهاشتراک گذاشته نشده — اولین نفر باش.