قرائت› دفتر ۱› بخش ۳۶ - حکایت پادشاه جهود دیگر کی در هلاک دین عیسی سعی نمود› بیت ۷۷۴
M1:774 — از سرِ کُه سیلهای تیزرو / وز تن ما جانِ عشق آمیزرو
M1:774
شرح و معنا · به زبانِ تو — AI
Kao što se bujice prirodno vraćaju svom izvoru, moru, tako se i duša ispunjena božanskom ljubavlju prirodno vraća svom božanskom Porijeklu.
Ovaj stih koristi snažnu prirodnu sliku kako bi objasnio duhovnu istinu. Rumija upravo prethodno podsjetio da se sve što dolazi iz mora na kraju vraća u more (M1:773). Sada on to poredi sa dušom.
Kao što se kiša i snijeg skupljaju na vrhovima planina i potom, kao nezaustavljive bujice, silaze i teku nazad ka svom izvoru, okeanu, tako i ljudska duša, koja je božanskog porijekla, teži da se vrati svom Izvoru. Međutim, ne vraća se svaka duša. Samo duša koja je „prožeta ljubavlju“ (ʿishq-āmīz), ona koja je primila božansku svjetlost, osjeća tu neodoljivu privlačnost.
Tijelo je ovdje prikazano kao planina — privremeno boravište iz kojeg duša, poput bujice, započinje svoje putovanje kući. Sila koja pokreće ovu bujicu nije ništa drugo do ljubav, koja joj daje i smjer i brzinu. Stih je dio šireg razmatranja o razlici između vanjske forme (koju predstavlja jevrejski kralj u priči) i unutrašnje, duhovne stvarnosti (koju predstavljaju istinski vjernici).
- سیلهای تیزرو
- Brzotekuće bujice; siloviti potoci. Izraz naglašava snagu i nezaustavljivost prirodnog kretanja ka svom izvoru.
- عشق آمیزرو
- Prožet ljubavlju i u pokretu; onaj koji ide pomiješan s ljubavlju. Ovo je Rumijeva pjesnička kovanica koja spaja pridjev 'ʿishq-āmīz' (pomiješan s ljubavlju) sa sufiksom '-row' (onaj koji ide), stvarajući sliku duše koja je istovremeno i ispunjena ljubavlju i aktivno se kreće ka svom cilju.
گفتگو — دربارهٔ این بیت بپرس — پاسخ از دل مثنوی، با ارجاع به ابیات
گفتگوی تو تا وقتی عمومیاش نکنی، فقط روی همین دستگاه میماند.
پرسشهای خوانندگان0
هنوز پرسشی بهاشتراک گذاشته نشده — اولین نفر باش.