อ่าน› Daftar 1› เด็กน้อยพูดได้ท่ามกลางกองไฟและยุยงให้ผู้คนกระโดดเข้ากองไฟ› โคลงคู่ 790
M1:790 — طفل ازو بستَد در آتش در فکند / زن بترسید و دل از ایمان بکَند
M1:790
ความหมาย · به زبانِ تو — ภาษาของคุณ · AI
In diesem Moment der Prüfung ergreift der König das Kind der Frau und wirft es ins Feuer, woraufhin ihr Mutterinstinkt ihren Glauben überwältigt und sie bereit ist, nachzugeben.
Dieser Vers schildert den Höhepunkt des psychologischen Drucks in der Geschichte des jüdischen Königs, der die Gläubigen zum Abfall zwingen will. Der König greift nicht die Frau direkt an, sondern ihr Kind, und nutzt so ihre tiefste menschliche Bindung als Waffe gegen ihren spirituellen Glauben. Die Handlung ist brutal und unmittelbar: Er entreißt ihr das Kind (طفل ازو بستَد) und wirft es in die Flammen.
Die Reaktion der Frau ist ebenso unmittelbar. Ihr Schrecken (بترسید) ist nicht nur Angst, sondern ein existenzieller Schock, der ihre Standhaftigkeit bricht. Rumi beschreibt ihren Glaubensabfall mit dem kraftvollen Bild دل از ایمان بکَند – „sie riss ihr Herz vom Glauben los“. Dies ist keine intellektuelle Entscheidung, sondern ein gewaltsamer innerer Akt, getrieben von mütterlicher Verzweiflung. Der Vers fängt den Moment ein, in dem die menschliche Natur der spirituellen Überzeugung zu unterliegen droht, und bereitet so die Bühne für das darauffolgende Wunder, bei dem das Kind aus dem Feuer spricht und den Glauben seiner Mutter wiederherstellt.
- بستَد
- Eine archaische Form von ستاند (setānad), was „er nahm“ oder „er ergriff“ bedeutet. Es betont die Schnelligkeit und Gewalt der Handlung.
- دل ... بکَند
- Wörtlich „das Herz losreißen/ausreißen von“. Eine idiomatische Wendung, die bedeutet, etwas endgültig aufzugeben, sich davon loszusagen oder es zu verleugnen, oft unter großem emotionalem Schmerz.
Kada je kralj bacio njeno dijete u vatru, majka se u strahu pokolebala i bila je spremna da se odrekne svoje vjere da bi se spasila.
Ovaj stih opisuje trenutak najvećeg iskušenja za majku vjernicu. Suočena sa okrutnošću tiranskog kralja, koji joj pred očima baca dijete u vatru, njen ljudski strah nadvladava duhovnu čvrstinu. Njena prva reakcija nije postojanost, već panika koja je navodi da se odrekne svoje vjere kako bi izbjegla istu sudbinu.
Rumijeva poenta nije da osudi njenu slabost, već da je prikaže kao realističnu ljudsku reakciju. Upravo ta njena kolebljivost čini čudo koje slijedi još snažnijim. Njena vjera je na ivici sloma, ali božanska intervencija dolazi kroz neočekivani izvor – njeno vlastito dijete koje progovara iz vatre – da je vrati na pravi put i pokaže joj da je ono što izgleda kao uništenje zapravo kapija ka višoj stvarnosti i milosti.
- بستَد
- Uzeo je; arhaični oblik glagola ستدن (setadan), što znači uzeti ili zgrabiti.
- دل ... بکَند
- Doslovno: 'iščupati srce'. Idiom koji znači odustati od nečega, napustiti, odvojiti se od uvjerenja ili ljubavi.
บทสนทนา — ถามเกี่ยวกับบทกลอนนี้ — ตอบจากมัษนาวี พร้อมอ้างอิงทุกบทกลอน
บทสนทนาของคุณจะอยู่บนอุปกรณ์นี้ เว้นแต่คุณจะแบ่งปัน
สิ่งที่ผู้อ่านถาม0
ยังไม่มีคำถามที่แบ่งปัน — คำถามของคุณอาจเป็นคำถามแรก