M1:842 — چونک غم‌ بینی تو استغفار کن / غم بامر خالق آمد کار کن

Ovaj bejt nudi praktičan duhovni savjet koji proizlazi iz priče o vatri koja ne gori vjernike. Baš kao što vatra djeluje isključivo po Božijoj naredbi, tako i unutrašnja stanja – poput tuge – nisu slučajna. Rumi ih predstavlja kao poruke ili instrumente Stvoritelja.

Prvi stih, "Kada tugu osjetiš, traži oprosta od grijeha" (esteghfār kon), ne znači nužno da je tuga kazna za neki određeni grijeh. U sufijskom kontekstu, istighfar (traženje oprosta) je čin ponovnog uspostavljanja veze sa Bogom, priznavanje vlastite nemoći i Njegove svemoći. Tuga postaje povod za duhovno buđenje i povratak Izvoru.

Drugi stih pojašnjava zašto je to ispravna reakcija: "tuga dolazi po naredbi Stvoritelja, zato djeluj" (kār kon). Umjesto pasivnog prepuštanja očaju, vjernik je pozvan na akciju. Ta akcija je upravo duhovni rad: molitva, preispitivanje i traženje oprosta. Tuga nije slijepa sila, već Božiji poziv da se čovjek okrene od prolaznog i posveti onome što je vječno. Ona je sredstvo, a ne konačno stanje.