M1:838 — ور بخرگه بگذرد بیگانه‌رو / حمله بیند از سگان شیرانه او

Ovaj stih je dio alegorije kojom Vatra odgovara začuđenom kralju. Kralj je pita zašto ne gori, zašto je izgubila svoju prirodu. Vatra koristi poređenje sa psima turkmenskog nomada, opisanim u prethodnom stihu.

Ti psi, objašnjava Vatra, umiljavaju se oko gostiju i prijatelja svoga gospodara. Međutim, ako se stranac ili neprijatelj približi šatoru, ti isti psi će ga napasti žestinom lava. Oni ne djeluju po vlastitom nahođenju, već po instinktu odanosti i službe gospodaru, razlikujući prijatelja od neprijatelja.

Sufijska poenta je da su svi elementi prirode – vatra, voda, zemlja, zrak – poput ovih pasa: oni su "robovi" (بندگان) Božiji. Njihova prividna "priroda" (npr. da vatra gori) podređena je višoj, božanskoj Volji. Vatra ne gori vjernike u peći ne zato što je izgubila svoju moć, već zato što joj njen istinski Gospodar naređuje da ih ne povrijedi. Ona ih prepoznaje kao "prijatelje" Kuće, dok bi na "strance" – one koji su otuđeni od Boga – djelovala svojom punom, razornom silinom.