Oku› Defter 1› Yahudi Padişahın Ateşi Azarlaması› Beyit 870
M1:870 — خاکْ قارون را چو فرمان در رسید / با زر و تختش به قعرِ خود کشید
M1:870
Anlam · به زبانِ تو — Kendi dilin · AI
Kada je stigla Božija naredba, zemlja je progutala oholog bogataša Karuna zajedno sa svim njegovim blagom i moći.
Ovaj stih se poziva na poznatu kur'ansku priču o Karunu (biblijskom Korahu), čovjeku neizmjernog bogatstva koji se uzoholio i odbio da prizna da je njegovo bogatstvo dar od Boga. Kao kazna, Bog je naredio zemlji da se otvori i proguta ga zajedno sa svom njegovom imovinom.
Rumi koristi ovaj primjer kao dio šireg argumenta: elementi prirode – vatra, voda, zemlja, zrak – nisu slijepi. Oni prepoznaju i pokoravaju se Božijoj volji. Kao što vatra nije naudila Ibrahimu (Abrahamu) i kao što je more razdvojilo vode za Musaa (Mojsija), tako je i zemlja djelovala kao izvršitelj božanske pravde protiv Karuna. Stih naglašava da materijalni svijet nije autonoman; on je u potpunosti podređen duhovnom poretku i reaguje na Božije zapovijesti, štiteći Njegove miljenike i kažnjavajući Njegove neprijatelje.
- قارون
- Karun (Korah): Kur'anska i biblijska ličnost, poznata po svom ogromnom bogatstvu i oholosti. Prema predaji, zemlja ga je progutala po Božijoj zapovijesti.
- فرمان
- Zapovijest, naredba, dekret; ovdje se odnosi na božansku naredbu.
- قعر
- Dno, dubina, ponor. Arapska posuđenica koja označava najdublju tačku.
Discussion — Ask about this beyt — answered from the Masnavi, every verse cited
Your conversation stays on this device unless you share it.
What readers asked0
No questions shared yet — yours could be the first.