Читати› Daftar 1› Велич опису Мустафи (мир йому і благословення), який був згаданий в Євангелії› Бейт 736
M1:736 — بوسه دادندی بر آن نام شریف / رو نهادندی بر آن وصفِ لطیف
M1:736
Значення · به زبانِ تو — Вашою мовою · AI
Este verso describe cómo un grupo de cristianos piadosos, al encontrar el nombre y la descripción del Profeta Mahoma en sus propias escrituras, mostraban su reverencia besando el nombre y volviendo su rostro hacia la descripción con amor.
Este dístico es el corazón de una parábola sobre la reverencia. Rumi cuenta que en el Evangelio (Injil) se mencionaba el nombre y las cualidades del Profeta Mahoma, a quien llama Mustafá («el Elegido»). La historia presenta a dos facciones de cristianos con actitudes opuestas hacia esta profecía.
El verso describe la acción del grupo piadoso. Su respuesta no es de análisis teológico, sino de amor y veneración espontáneos. El acto de besar el nombre («بوسه دادندی بر آن نام شریف») es un gesto físico de profundo afecto y respeto. El segundo hemistiquio, «volvían el rostro a esa descripción sublime» («رو نهادندی بر آن وصفِ لطیف»), evoca un acto de devoción similar a volverse hacia la qibla en la oración; aquí, la descripción misma del Profeta se convierte en un foco de orientación espiritual. Su reverencia es por el potencial sagrado que el nombre y la descripción representan.
En el contexto de la historia de Rumi, esta actitud de amor reverencial se convierte en una fuente de bendición y protección divina. Este grupo prospera y se salva de las tribulaciones políticas y sociales, mientras que el otro grupo, que desprecia el nombre, sufre calamidades. El punto de Rumi es claro: la reverencia sincera hacia lo sagrado, incluso hacia su mero nombre o descripción, actúa como una fortaleza espiritual («حصن حصین») que protege al creyente en este mundo.
- رو نهادندی
- Literalmente «ponían el rostro». Una expresión idiomática que significa volverse hacia algo, prestarle atención devota o dirigirse a ello con reverencia.
- وصفِ لطیف
- «Descripción sutil/gentil/sublime». Se refiere a la descripción de las cualidades y el carácter del Profeta que se encontraban en el Evangelio.
- نام شریف
- «Nombre noble/honorable». Se refiere al nombre del Profeta Mahoma (mencionado en el contexto como Mustafá y Ahmad).
যখনই তারা ইঞ্জিলে নবী মুস্তাফার (সাঃ) পবিত্র নাম বা তাঁর গুণাবলীর বর্ণনা পেত, তখন তারা গভীর শ্রদ্ধায় সেটিকে চুম্বন করত ও তার প্রতি সম্মান প্রদর্শন করত।
এই শ্লোকটি রুমি বর্ণিত একটি গল্পের অংশ, যেখানে তিনি খ্রিস্টানদের দুটি দলের কথা বলছেন। একটি দল ইঞ্জিলে উল্লিখিত নবী মুহাম্মাদ (সাঃ)-এর নাম এবং তাঁর শারীরিক ও চারিত্রিক বর্ণনার প্রতি গভীর শ্রদ্ধা ও ভালবাসা পোষণ করত। যখনই তারা পাঠের সময় এই পবিত্র নাম বা বিবরণ পেত, তারা সেটিকে চুম্বন করে এবং তার প্রতি মুখ রেখে নিজেদের ভক্তি প্রকাশ করত।
এই বাহ্যিক কাজটি একটি গভীর আধ্যাত্মিক সত্যের প্রতীক। এটি শুধু একটি নামের প্রতি সম্মান নয়, বরং সেই নামের পেছনের সত্তা এবং তাঁর আনীত বার্তার প্রতি আন্তরিক অনুরাগ ও স্বীকৃতির প্রকাশ। রুমি দেখাচ্ছেন যে, এই শ্রদ্ধাশীল দলটি তাদের এই ভক্তির পুরস্কারস্বরূপ পার্থিব ও আধ্যাত্মিক উভয় জগতেই সুরক্ষিত ছিল। তারা তৎকালীন শাসকদের অত্যাচার এবং সামাজিক বিশৃঙ্খলা থেকে রক্ষা পেয়েছিল।
এর মাধ্যমে রুমি একটি বৃহত্তর নীতি তুলে ধরছেন: পবিত্রতার প্রতি সম্মান প্রদর্শন করলে তা রক্ষাকবচ হয়ে দাঁড়ায়। নবীর নাম—যা তাঁর বাস্তবতার একটি চিহ্ন—যদি এত শক্তিশালী হতে পারে, তবে তাঁর প্রকৃত সত্তা ও আধ্যাত্মিক আলো কতটা আশ্রয় ও শক্তি দান করতে পারে? এই শ্লোকটি তাই কেবল একটি ঐতিহাসিক বর্ণনা নয়, বরং এটি আধ্যাত্মিক জগতের একটি নিয়মকে ব্যাখ্যা করে—যিনি পবিত্রকে সম্মান করেন, তিনি নিজেই পবিত্রতার দ্বারা সুরক্ষিত হন।
- شریف
- সম্মানিত, সম্ভ্রান্ত, মহৎ।
- وصفِ لطیف
- সৌম্য বা কমনীয় বর্ণনা; এখানে নবী (সাঃ)-এর সুন্দর গুণাবলী ও চেহারার বিবরণকে বোঝানো হয়েছে।
U Evanđelju je postojala skupina kršćana koja je, kad god bi naišla na ime ili opis poslanika Muhammeda, iskazivala duboko poštovanje ljubeći njegovo ime i okrećući lice prema njegovom opisu.
Rumi ovdje pripovijeda o dvije skupine kršćana i njihovom odnosu prema proročanstvima o dolasku poslanika Muhammeda (u Rumijevom tekstu, Ahmeda i Mustafe) koja su, prema islamskoj tradiciji, postojala u Evanđelju (Indžil).
Ovaj stih opisuje prvu, pobožnu skupinu. Njihovo poštovanje nije bilo samo pasivno vjerovanje; bilo je to aktivno, tjelesno iskazivanje ljubavi. Kada bi čitali ime "Ahmed" ili "Mustafa", oni bi ga doslovno ljubili na stranici. Kada bi naišli na opis njegovog karaktera i izgleda – "opis blag" (vasf-i latif) – okretali bi svoja lica prema tim riječima u znak časti i predanosti. Ovaj čin, "okretanje lica" (ru nahādan), u perzijskoj kulturi simbolizira potpunu pažnju, poštovanje i usmjerenost srca.
U nastavku priče, Rumi objašnjava da je ova skupina, zbog svoje ljubavi prema Poslanikovom imenu, bila zaštićena od političkih progona i smutnji. Njihovo poštovanje prema imenu donijelo im je sigurnost i blagoslov, čak i prije samog dolaska Poslanika. Time Rumi naglašava duhovnu moć koja leži čak i u imenu voljene osobe, kao nagovještaj neizmjerne snage same te osobe.
- شریف
- Časan, plemenit, uzvišen. Arapski pridjev koji se koristi za označavanje visokog statusa, kako društvenog tako i duhovnog.
- وصف
- Opis, opisivanje, svojstvo. Arapska riječ koja se odnosi na opisivanje nečijih karakteristika, izgleda ili prirode.
- لطیف
- Nježan, blag, suptilan, fin. Arapski pridjev koji opisuje nešto što je ugodno, profinjeno i bez grubosti.
Обговорення — Запитайте про цей бейт — відповіді з «Маснаві», кожен вірш цитується
Ваша розмова залишається на цьому пристрої, доки ви нею не поділитеся.
Про що питали читачі0
Ще ніхто не ділився запитаннями — ваше може бути першим.