M1:759 — ور بود مِرّیخی خون‌ریزخو / جنگ و بهتان و خصومت جوید او

Rumijev stih je dio šireg razmatranja o duhovnom naslijeđu i unutrašnjoj prirodi. Neposredno prije ovog stiha, on opisuje osobu pod utjecajem Venere (Zuhre) kao nekoga ko teži ljubavi i radosti. Ovaj stih predstavlja suprotnost: osobu pod utjecajem Marsa (Mirrīkh).

U tradicionalnoj astrologiji, Mars je planeta povezana s ratom, agresijom i nasiljem. Rumi koristi ovu poznatu sliku da ilustruje duhovni princip: kao što nebeska tijela navodno utječu na nečiji temperament, tako i duhovna "sazviježđa" oblikuju dušu. Osoba čija je priroda "marsovska" — nasilna, svadljiva i sklona prolijevanju krvi (khūn-rīz-khū) — instinktivno će tražiti situacije koje odgovaraju toj prirodi: rat, klevetu i neprijateljstvo. Ovo nije samo opis karaktera, već objašnjenje zašto zli ljudi, poput jevrejskog kralja iz priče, ustrajavaju u svom zlu; njihova unutrašnja priroda ih tjera na to.

Međutim, Rumi odmah nakon ovog stiha uvodi višu duhovnu stvarnost, govoreći o "zvijezdama iznad zvijezda" koje nisu podložne lošem utjecaju. Time on koristi astrologiju kao metaforu za niži, determinirani nivo postojanja, ali istovremeno ukazuje na put oslobođenja kroz povezivanje sa božanskim Svjetlom, koje nadilazi sudbinske utjecaje.