M1:760 — اخترانند از ورای اختران / که احتراق و نَحس نبود اندر آن

Rumi ovdje pravi ključnu razliku između dva poretka stvarnosti, koristeći jezik astrologije da bi ukazao na nešto što je iznad nje.

Prethodni stihovi su opisivali kako obični ljudi mogu biti pod utjecajem nebeskih tijela – neko rođen pod Venerom teži radosti, dok neko pod Marsom teži sukobu. To je svijet determinizma, gdje su ljudske sudbine podložne vanjskim, često negativnim utjecajima poput ihtiraka (sagorijevanja, kada je planeta preblizu Suncu) i nahsa (zlosreće, nepovoljnog položaja).

Ovaj bejt uvodi potpuno drugačiju vrstu "zvijezda". To nisu fizička nebeska tijela, već duhovni vodiči: poslanici i Božiji prijatelji (evlije). Oni su izvor svjetlosti i utjecaja koji dolazi "s onu stranu" vidljivog neba. Njihov utjecaj je uvijek pozitivan, čist i oslobođen bilo kakve negativnosti ili zle kobi. Dok astrološke zvijezde mogu donijeti i dobro i zlo, duhovne zvijezde su čisti izvor Božanske milosti. One predstavljaju viši, duhovni poredak koji nadilazi i upravlja materijalnim svijetom sudbine.