M1:839 — من ز سگ کم نیستم در بندگی / کَم ز تُرکی نیست حق در زندگی

Ovaj stih je vrhunac alegorije koju vatra koristi da objasni židovskom kralju zašto ne spaljuje vjernike. Neposredno prije toga, vatra je sebe uporedila sa psima turkomanskih nomada. Ti psi su žestoki čuvari, ali su umiljati prema gostima svoga gospodara. Oni ne djeluju po svojoj psećoj prirodi (da napadnu svakog stranca), već po volji svog gospodara.

U ovom stihu, vatra povlači direktnu paralelu: "Ja u pokornosti nisam manji od psa." Drugim riječima, ako pas može obuzdati svoj instinkt iz odanosti svom ljudskom gospodaru, onda vatra, kao stvorenje, sigurno može obuzdati svoju prirodu iz pokornosti svom božanskom Stvoritelju. Ona ne gori ne zato što je izgubila svoju moć, već zato što joj je naređeno da ne gori.

Druga polovina stiha, "niti je Hak u davanju života manji od Turčina", upotpunjuje analogiju. Ako turkomanski gospodar (Turčin) ima vlast nad svojim psom i može mu osigurati život i hranu, onda Bog (Hak, Istina) sigurno ima apsolutnu vlast nad svim stvorenjima, uključujući i vatru. On je taj koji daje i održava život i postojanje. Poruka je da je čitav prirodni svijet, uključujući i naizgled slijepe sile poput vatre, zapravo svjestan i poslušan Božijoj naredbi. Prirodni zakoni nisu neovisni, već su izraz neprestane božanske volje.