M1:765 — نورِ غالب ایمن از نقص و غَسَق / در میانِ اصبعَین نورِ حق

Ovaj stih opisuje prirodu istinske duhovne svjetlosti koja potječe izravno od Boga, za razliku od utjecaja fizičkih zvijezda o kojima se govorilo u prethodnim stihovima. Ta svjetlost je "nadmoćna" (ghālib), što znači da pobjeđuje svaku tamu i nevjerovanje. Ona je "sigurna od mane i tmine" (ayman az naqṣ o ghasaq), što znači da je vječna, savršena i nikada ne slabi niti se gasi, za razliku od svjetlosti Mjeseca i zvijezda koje imaju svoje mijene i pomračenja.

Ključna slika u stihu je izraz "među dva prsta" (dar miyān-e iṣbaʿayn). Ovo je izravna aluzija na poznati hadis (izreku Poslanika Muhammeda, a.s.) koji kaže: "Zaista su srca svih sinova Ademovih između dva prsta Milostivog, kao jedno srce; On ih okreće kako hoće." Rumi koristi ovu sliku kako bi naglasio da ta božanska svjetlost, koja obasjava srca vjernika, nije prepuštena slučaju. Ona je pod apsolutnom, izravnom kontrolom i moći Božijom. Kao što Bog okreće srca, tako On upravlja i ovom svjetlošću, čineći je nepobjedivom i vječnom. Time se suprotstavlja ideji sudbine određene nestalnim nebeskim tijelima i potvrđuje da je istinska duhovna sudbina u Božijim rukama.