M1:843 — چون بخواهد عین غم شادی شود / عین بندِ پای آزادی شود

Ovaj stih je vrhunac govora Vatre, koja se obraća jevrejskom kralju. Kralj je bijesan jer vatra, umjesto da spaljuje vjernike, za njih postaje hladna i sigurna poput ružičnjaka. Vatra objašnjava da njena priroda – da gori – nije samostalna, već je podređena Božijoj volji. Ona je samo oruđe u Božijim rukama.

Rumijev stih proširuje ovu ideju sa vanjskih elemenata (poput vatre, vode, zemlje) na unutrašnja stanja duše. Tuga i radost, osjećaj sputanosti i slobode, nisu apsolutne stvarnosti, već stanja koja Bog određuje. Baš kao što je vatra postala spas za vjernike, tako se i najdublja tuga, po Božijoj volji, može preobraziti u izvor radosti. Slično tome, ono što doživljavamo kao okov – bila to teška situacija, bolest ili iskušenje – može postati sredstvo našeg duhovnog oslobođenja.

Sufijska poruka je da se ne treba vezivati za vanjski izgled stvari ili osjećanja. Istinska stvarnost leži u Božijoj volji koja stoji iza svega. Vjera podrazumijeva povjerenje da čak i u najtežim okolnostima djeluje viša mudrost koja može preokrenuti svaku situaciju u njenu suprotnost, pretvarajući otrov u lijek i zatvor u prostranstvo.