Čitaj Knjiga 1 Odjeljak 4 ← prethodno · sljedeće →

بخش ۴ - از خداوند ولی‌ّ التوفیق در خواستن توفیق رعایت ادب در همه حالها و بیان کردن وخامت ضررهای بی‌ادبی

Traženje od Allaha, Pomoćnika u uspjehu, da pomogne u poštivanju adaba u svim situacijama i objašnjenje ozbiljnosti štete od nepoštivanja adaba

  1. M1:78 از خدا جوییم توفیق ادببی‌ادب محروم گشت از لطفِ رب Od Boga mi tražimo milost edeba,jer onaj bez edeba lišen je Gospodnje blagosti.Mi molimo Boga da nam podari milost ispravnog vladanja (edeb), jer onaj ko nema edeb biva uskraćen za Gospodarevu naklonost i blagodat.
  2. M1:79 بی‌ادب تنها نه خود را داشت بَدبلکه آتش در همه آفاق زد Neotesan ne naškodi samo sebi loše,već vatru po svim prostranstvima prosu.Ovaj bejt tvrdi da nepristojnost ne samo da šteti osobi koja je čini, već može izazvati i sveopću pokvarenost i propast u čitavom svijetu.
  3. M1:80 مایده از آسمان در می‌رسیدبی‌ شِری و بیع و بی‌گفت و شنید Trpeza je s neba stizala obilno,bez kupnje, prodaje i pogodbe ijedno.Ovaj stih se odnosi na obilje božanske opskrbe koja je silazila izravno s neba, bez potrebe za ljudskim trudom ili trgovinom.
  4. M1:81 در میان قوم موسی چند کسبی‌ادب گفتند «‌کو سیر و عدس‌؟» U narodu Musāovom, nekoliko njihbez edeba rekoše: "Gdje su bijeli luk i leća?"Ovaj stih se odnosi na nedoličnost Izraelćana koji su, uprkos tome što su dobijali nebesku hranu (manu i prepelice), nezahvalno tražili običnu, zemaljsku hranu.
  5. M1:82 منقطع شد خوان و نان از آسمانماند رنج زرع و بیل و داس‌مان Prekinu se sofra i hljeb s nebesa,osta nama muka sjetve, motike i kosa.Ovaj bejt objašnjava kako je, zbog nepristojnosti i nestrpljivosti Musaovog naroda, opskrba s neba bez truda ukinuta, te su bili primorani vratiti se teškom radu zemljoradnje i dunjalučkom naporu.
  6. M1:83 باز عیسی چون شفاعت کرد حقخوان فرستاد و غنیمت بر طبَق Kad se Isa opet za njih kod Hakka zauzeo,sofra bi poslana, a na pladnju plijen donesen.Ovaj stih se odnosi na kur'ansku pripovijest u kojoj, nakon što je nezahvalnost Musaovog naroda uzrokovala prestanak slanja nebeske trpeze, Isa, a.s., posreduje, a Bog iz Svoje milosti ponovo šalje Svoju sofru punu blagodati.
  7. M1:84 مائده از آسمان شد عائدهچون که گفت انزل علینا مائده Sofra s neba postade darovratak,kad on reče: 'Spusti nam sofru s visina!'Kada je Isa (Isus), poslanik, s potpunim poštovanjem uputio dovu Bogu, nebeska sofra je kao odgovor na njegovu molitvu i kao znak milosti zaista sišla s neba.
  8. M1:85 باز گستاخان ادب بگذاشتندچون گدایان زلّه‌ها برداشتند Oholnici opet odbaciše edep,poput prosjaka digoše ostatke.Ovaj bejt govori o bezobzirnosti i nezahvalnosti grupe ljudi koja je, uprkos ponovnom primanju božanske hrane, pokazala nepoštovanje i smatrala nebeski dar pukim ostacima.
  9. M1:86 لابه کرده عیسی ایشان را که ایندایمست و کم نگردد از زمین Preklinjao ih Isa: „Ovo je trajno,nikad ga na Zemlji nestati neće.“Ovaj bejt govori o Isau (Isusu) koji preklinje svoje sljedbenike, uvjeravajući ih da je nebeska sofra (trpeza) vječni dar i da se neće umanjiti, te da nema potrebe za pohlepom i gomilanjem.
  10. M1:87 بدگمانی کردن و حرص‌آوریکفر باشد پیش خوان مهتری Sumnjičavost gajiti i pohlepu kritipred trpezom Velikoga, nevjerstvo je biti.Sumnjati u Božiju bezgraničnu darežljivost ili pohlepno uzimati Njegove blagodati, isto je što i nevjerstvo i nezahvalnost pred Njegovom veličanstvenom trpezom.
  11. M1:88 زان گدارویانِ نادیده ز آزآن در رحمت بریشان شد فراز Zbog tih prosjaka, od pohlepe nikad sitih,vrata milosti za njih zatvorena biše.Ovaj bejt tvrdi da ljudska pohlepa i nezahvalnost spram božanskih blagodati dovode do zatvaranja vrata Božije milosti i prestanka Njegovih darova.
  12. M1:89 ابر بَر ناید پی منع زکاتوَز زِنا افتد وَبا اندر جهات Oblak se ne diže kad zekat se krati,a od bluda kuga po svijetu hara.Ovaj bejt tvrdi da neprilična djela i nepoštivanje Božijeg zakona, kao što su uskraćivanje zekata ili širenje bluda, za sobom povlače razorne prirodne i društvene posljedice poput suše i epidemija.
  13. M1:90 هر چه بر تو آید از ظلمات و غمآن ز بی‌باکی و گستاخیست هم Što god te zadesi od tmina i tuge,od drskosti je tvoje i bezočnosti duge.Svaka patnja, tuga i duhovna tama koju čovjek iskusi izravna je posljedica njegove vlastite nepristojnosti, drskosti ili bezočnosti pred Božanskim; naši nepromišljeni postupci, u suštini, prizivaju nesreću na nas.
  14. M1:91 هر که بی‌باکی کند در راهِ دوستره‌زن مردان شد و نامرد اوست Ko god drskost pokaže na stazi Prijatelja,razbojnik je ljudima od puta, i sam je ništavan čovjek.Ovaj stih upozorava da bezobzirnost i nepoštovanje na duhovnom putu ne samo da skreću pojedinca s prave staze, već ometaju i napredak drugih, čineći ga nedostojnim tog puta.
  15. M1:92 از ادب پرنور گشته‌ست این فلکوز ادب معصوم و پاک آمد مَلَک Od edeba ovaj svod nebeski sav sija,i melek je s edebom bezgrješan i čist postao.Pravilno ponašanje (edeb) temelj je reda i ljepote u postojanju; ono čini nebesa sjajnim, a meleke bezgrješnim i čistim.
  16. M1:93 بُد ز گستاخی کسوف آفتابشد عزازیلی ز جُراَت رَدِّ باب Od drskosti Sunce biva pomračeno,od smjelosti Azazil s vrata bi odbačeno.Rumi tvrdi da drskost i odvažnost donose teške posljedice, navodeći pomračenje Sunca i protjerivanje Azazila (Iblisa) iz Božije prisutnosti kao primjere takvih kobnih ishoda.