Čitaj Knjiga 1 Odjeljak 3 ← prethodno · sljedeće →

بخش ۳ - ظاهر شدن عجز حکیمان از معالجهٔ کنیزک و روی آوردن پادشاه به درگاه اله و در خواب دیدن او ولیی را

Nemoć liječnika da izliječe robinju, kraljevo obraćanje Bogu i viđenje sveca u snu

  1. M1:55 شه چو عجز آن حکیمان را بدیدپابرهنه جانب مسجد دوید Kad kralj vidje nemoć hekima onih,ka džamiji potrča nogu bosih.Ovaj bejt pokazuje kako se kralj, nakon što su sva ljudska rješenja i mudrosti zakazali, s krajnjom poniznošću i očajem okrenuo Božijem pragu.
  2. M1:56 رفت در مسجد سوی محراب شدسجده‌گاه از اشکِ شه پُر آب شد U džamiju ode, ka mihrabu krenu,mjesto sedžde od suza kraljevih natopljeno bi.Ovaj bejt prikazuje kraljev odlazak u džamiju i njegovo usrdno plakanje pred Bogom u mihrabu, nakon što je izgubio svaku nadu u izlječenje robinje.
  3. M1:57 چون به خویش آمد ز غَرقاب فناخوش زبان بگشاد در مدح و دعا Kada k sebi dođe iz bezdana ništavila,jezik mu se otvori u slatkoj hvali i molitvi.Nakon što je iskusio utapanje u božanskoj suštini i poništenje vlastitog ega (fenā), kralj se vratio svijesti te je počeo rječito i zanosno slaviti Boga i moliti Mu se.
  4. M1:58 کای کمینه بخشِشَت مُلک جهانمن چه گویم چون تو می‌دانی نهان O Ti, čiji je i najsitniji dar carstvo svijeta,šta da kažem, kad Ti znaš sve što je skrito?Očajni kralj se obraća Bogu, priznajući Njegovo bezgranično znanje i darežljivost, te se pita ima li svrhe izraziti svoje skrivene želje pred takvim sveznajućim bićem.
  5. M1:59 ای همیشه حاجت ما را پناهبار دیگر ما غلط کردیم راه O Ti, što si vazda utočište potrebama našim,još jednom smo, evo, s Puta skrenuli.Nakon što su se zemaljski ljekari pokazali nemoćnim, kralj se obraća Bogu, priznajući svoju grešku i tražeći božansko utočište i uputu.
  6. M1:60 لیک گفتی گرچه می‌دانم سِرَتزود هم پیدا کُنَش بر ظاهرت Al' Ti reče: 'Mada tajnu tvoju znam,na vanjštini svojoj ti je iskaži sad sâm.'U svojoj molitvi, kralj se obraća Bogu podsjećajući na Njegovu vlastitu uputu: iako Bog zna najskrovitije tajne naših srca, On želi da ih mi izrazimo i obznanimo.
  7. M1:61 چون برآورد از میانِ جان خروشاندر آمد بحرِ بخشایش به جوش
  8. M1:62 در میان گریه خوابش دَر رُبوددید در خواب او که پیری رو نمود
  9. M1:63 گفت ای شه مژده، حاجاتت رواستگر غریبی آیدت فردا، ز ماست
  10. M1:64 چونکه آید او حکیمی حاذقستصادقش دان کو امین و صادقست
  11. M1:65 در علاجَش سِحرِ مطلق را ببیندر مزاجش قدرتِ حق را ببین
  12. M1:66 چون رسید آن وعده‌گاه و روز شدآفتاب از شرق اخترسوز شد
  13. M1:67 بود اندر منظره شه مُنتظرتا ببیند آنچه بنمودند سِر
  14. M1:68 دید شخصی کاملی پُر مایه‌ایآفتابی درمیانِ سایه‌ای
  15. M1:69 می‌رسید از دور مانند هلالنیست بود و هست بر شکلِ خیال
  16. M1:70 نیست‌وش باشد خیال اندر روانتو جهانی بر خیالی بین روان
  17. M1:71 بر خیالی صلحشان و جنگشانوز خیالی فخرشان و ننگشان
  18. M1:72 آن خیالاتی که دام اولیاستعکسِ مه‌رویانِ بُستانِ خداست
  19. M1:73 آن خیالی که شه اندر خواب دیددر رخ مهمان همی آمد پدید
  20. M1:74 شه به جای حاجبان فا‌ پیش رفتپیش آن مهمانِ غیبِ خویش رفت
  21. M1:75 هر دو بحری‌ آشنا آموختههر دو جان بی‌دوختن بر‌دوخته
  22. M1:76 گفت معشوقم تو بودستی نه آنلیک کار از کار خیزد در جهان
  23. M1:77 ای مرا تو مصطفی من چو عُمَراز برای خدمتت بندم کمر O ti, što si meni Mustafa, ja sam k'o Omer,za službu tebi, ja pritežem svoj pas.U ovom stihu, kralj s krajnjom poniznošću i poštovanjem božanskog ljekara poredi s Poslanikom, a sebe s odanim drugom, posvećujući se u potpunosti službi ljekaru.