Lezen› Daftar 1› De Joodse koning verwijt het vuur› Vers 870
M1:870 — خاکْ قارون را چو فرمان در رسید / با زر و تختش به قعرِ خود کشید
M1:870
Betekenis · به زبانِ تو — Je eigen taal · AI
Kada je stigla Božija naredba, zemlja je progutala oholog bogataša Karuna zajedno sa svim njegovim blagom i moći.
Ovaj stih se poziva na poznatu kur'ansku priču o Karunu (biblijskom Korahu), čovjeku neizmjernog bogatstva koji se uzoholio i odbio da prizna da je njegovo bogatstvo dar od Boga. Kao kazna, Bog je naredio zemlji da se otvori i proguta ga zajedno sa svom njegovom imovinom.
Rumi koristi ovaj primjer kao dio šireg argumenta: elementi prirode – vatra, voda, zemlja, zrak – nisu slijepi. Oni prepoznaju i pokoravaju se Božijoj volji. Kao što vatra nije naudila Ibrahimu (Abrahamu) i kao što je more razdvojilo vode za Musaa (Mojsija), tako je i zemlja djelovala kao izvršitelj božanske pravde protiv Karuna. Stih naglašava da materijalni svijet nije autonoman; on je u potpunosti podređen duhovnom poretku i reaguje na Božije zapovijesti, štiteći Njegove miljenike i kažnjavajući Njegove neprijatelje.
- قارون
- Karun (Korah): Kur'anska i biblijska ličnost, poznata po svom ogromnom bogatstvu i oholosti. Prema predaji, zemlja ga je progutala po Božijoj zapovijesti.
- فرمان
- Zapovijest, naredba, dekret; ovdje se odnosi na božansku naredbu.
- قعر
- Dno, dubina, ponor. Arapska posuđenica koja označava najdublju tačku.
Discussie — Vraag over dit vers — beantwoord vanuit de Masnavi, met elk vers geciteerd
Je gesprek blijft op dit apparaat, tenzij je het deelt.
Wat lezers vroegen0
Nog geen vragen gedeeld — die van jou kan de eerste zijn.