Citește› Daftar 1› Mărirea descrierii lui Muhammad (pacea și binecuvântările lui Dumnezeu fie asupra lui) așa cum era menționat în Evanghelie› Distih 735
M1:735 — طایفهٔ نصرانیان بهرِ ثواب / چون رسیدندی بدان نام و خطاب
M1:735
Înțeles · به زبانِ تو — Limba ta · AI
পুণ্যের আশায় খ্রিস্টানদের একটি দল যখনই ইঞ্জিলে উল্লিখিত নবী মুহাম্মদের (সাঃ) নাম ও উপাধি পাঠ করত, তখন তারা বিশেষ ভক্তি প্রদর্শন করত।
এই বচনটি একটি গল্পের অংশ যেখানে রুমি বর্ণনা করছেন যে, ইঞ্জিল বা গসপেলে শেষ নবী হযরত মুহাম্মদ (সাঃ)-এর নাম, উপাধি এবং বর্ণনা ছিল।
রুমি এখানে খ্রিস্টানদের দুটি দলের মধ্যে পার্থক্য করছেন। একটি দল, যারা পুণ্য ও আধ্যাত্মিক পুরস্কারের (সওয়াব) আকাঙ্ক্ষা করত, তারা যখনই ইঞ্জিলে নবীর নাম বা তাঁর সম্পর্কিত বর্ণনা পাঠ করত, তখন গভীর শ্রদ্ধা ও ভালোবাসার সাথে তা গ্রহণ করত। পরের শ্লোকে বলা হয়েছে যে তারা সেই নামে চুম্বন করত এবং ভক্তিভরে সেদিকে মুখ ফেরাত।
এই ভক্তি ও শ্রদ্ধার কাজটি নিছক একটি প্রথা ছিল না, বরং এটি ছিল সত্যকে চিনে নেওয়ার এবং সম্মান করার একটি নিদর্শন। রুমি বোঝাতে চাইছেন যে, নবীর নামের প্রতি এই সম্মান প্রদর্শনের ফলে সেই খ্রিস্টান দলটি সমসাময়িক রাজনৈতিক ও সামাজিক অস্থিরতা (ফিতনা) থেকে সুরক্ষিত ছিল। অর্থাৎ, নামের প্রতি ভক্তি তাদের জন্য ঐশ্বরিক সুরক্ষার কারণ হয়ে দাঁড়িয়েছিল। এটি একটি আধ্যাত্মিক নীতিকে তুলে ধরে: পবিত্র সত্তার প্রতি আন্তরিক সম্মান জাগতিক ও পারলৌকিক উভয় ক্ষেত্রেই রক্ষাকবচ হিসেবে কাজ করে।
- طایفهٔ نصرانیان
- খ্রিস্টানদের একটি দল বা গোষ্ঠী। 'নাসরানি' শব্দটি 'নাসরত' (Nazareth) থেকে উদ্ভূত, যা যিশুর সঙ্গে সম্পর্কিত।
- بهرِ ثواب
- পুণ্য বা সওয়াব লাভের জন্য। এখানে পরকালীন পুরস্কার বা আধ্যাত্মিক কল্যাণের উদ্দেশ্যে বোঝানো হয়েছে।
- خطاب
- উপাধি, সম্মানসূচক সম্বোধন। এখানে নবীর জন্য ব্যবহৃত প্রশংসাসূচক উপাধি, যেমন 'মুস্তাফা' (মনোনীত) বা 'রাসুল' (প্রেরিত পুরুষ)।
Ovaj stih opisuje kako je jedna grupa pobožnih kršćana, čitajući Evanđelje, iskazivala poštovanje kad god bi naišla na spomen imena i opisa poslanika Muhammeda.
Rumi započinje priču o dvije grupe kršćana i njihovom različitom odnosu prema proročanstvima o dolasku poslanika Muhammeda (Mustafe) u Evanđelju. Ovaj stih se usredotočuje na prvu, pobožnu grupu.
Njihova motivacija je bila čisto duhovna: "radi nagrade s neba" (behr-e savāb). To nije bio samo intelektualni čin, već čin vjere i nade u Božiju milost. Kad god bi u svojim svetim spisima naišli na "to ime i časni naslov" – što se odnosi na ime Ahmed ili Mustafa i njegove poslaničke titule – njihov odgovor bio je ispunjen poštovanjem. Sljedeći stihovi pojašnjavaju da su ljubili to ime i s poštovanjem se okretali njegovom opisu.
U sufijskom kontekstu, ovaj stih naglašava moć i svetost Božijih imena i imena Njegovih poslanika. Poštovanje prema svetim imenima nije samo formalnost, već duhovna praksa koja privlači blagoslov i zaštitu. Rumijeva poenta, koja se razvija u nastavku priče, jeste da poštovanje iskazano Poslanikovom imenu donosi sigurnost i blagostanje, dok nepoštovanje vodi u propast i duhovni nered.
- ثواب
- Arapska riječ koja označava duhovnu zaslugu ili nagradu od Boga za dobro djelo.
- نصرانیان
- Množina od *Nasrāni* (nazarećanin), perzijski izraz za kršćane.
- خطاب
- Arapska riječ koja znači 'obraćanje', 'naslov' ili 'titula'. Ovdje se odnosi na počasne titule Poslanika spomenute u Evanđelju.
Discuție — Întreabă despre acest distih — răspuns din Masnavi, cu fiecare vers citat
Conversația ta rămâne pe acest dispozitiv, dacă nu o distribui.
Ce au întrebat cititorii0
Nicio întrebare distribuită încă — a ta ar putea fi prima.