M1:761 — سایران در آسمان‌های دگر / غیر این هفت آسمانِ مُعتبر

鲁米在此处对比了两种“天体”的影响力。在前几行诗中，他谈到了传统占星学，即一个人的命运如何被七大行星（如火星或金星）所主宰。然而，他随即引入了一个更深邃的概念：存在着“超越星辰的星辰”——即完美的圣徒与先知。

这句诗正是为了界定这些灵性“星辰”所在的领域。它们并不居于物理学家或天文学家所描述的“七重天”之内。相反，它们遨游于一个完全不同的、精神性的“天宇”。这个“别重天宇”是内在的、属灵的实相层面，是神圣之光直接照耀的领域，不受物质世界中衰败与不祥（如占星学中的“燃烧”或“厄运”）的支配。因此，这句诗将读者的注意力从外在的宇宙论引向了内在的、由神圣临在所定义的精神境界。

Rumi ovdje pravi ključnu razliku između dva sistema utjecaja na ljudsku dušu. Prethodni stihovi su opisali kako obični ljudi podliježu utjecaju sedam planeta koje se kreću kroz sedam poznatih nebesa (poput Marsa koji potiče na nasilje ili Venere koja potiče na ljubav). To je svijet sudbine i astroloških determinacija, svijet "uvaženih" ili općepoznatih nebesa.

Međutim, ovaj stih uvodi jednu potpuno drugu kategoriju bića: Božije evlije (prijatelje) i duhovne vodiče. Oni nisu podložni utjecajima fizičkog kosmosa. Njihove duše putuju, ili "kruže" (sāyerān), u "drugim nebesima". To su duhovne, božanske sfere koje su izvan domašaja fizičkih zakona i sudbinskih predodređenja. Ove više "zvijezde" su, kako će Rumi objasniti, Božija svojstva i svjetlosti koje se direktno odražavaju u srcima Njegovih odabranika.

Dakle, stih postavlja kontrast: dok je sudbina običnog čovjeka vezana za promjenjive utjecaje materijalnog svijeta, sudbina duhovnog čovjeka je povezana s nepromjenjivim, vječnim svjetlom samoga Boga. Njegovi postupci ne izviru iz planetarnih nagona, već iz božanskog nadahnuća.