Čitaj› Knjiga 1› Veličanje Poslanika Muhammeda, mir i blagoslov neka je s njim, kako je spomenuto u Evanđelju› Bejt 740
M1:740 — وان گروه دیگر از نصرانیان / نام احمد داشتندی مُستهان
M1:740
Značenje · به زبانِ تو — Tvoj jezik · AI
En contraste con los creyentes que honraban el nombre del Profeta, había otro grupo de cristianos que lo trataba con desdén y desprecio.
Este verso introduce el contraejemplo en la parábola de Rumi. La historia, ambientada en tiempos preislámicos, describe a dos facciones de cristianos y su reacción al nombre «Ahmad» (un nombre para el Profeta Mahoma) que encontraban en sus propias escrituras.
El primer grupo, como se describe en los versos anteriores, veneraba el nombre y, como resultado, prosperó y encontró protección divina. Este verso presenta al segundo grupo, cuya actitud es la opuesta: el desprecio (mustahān). Su historia servirá para demostrar la consecuencia espiritual de la irreverencia.
Rumi utiliza este contraste para ilustrar un principio sufí fundamental: el respeto por lo sagrado, incluso por sus meros símbolos o nombres, atrae la bendición, mientras que el desprecio invita a la ruina. El destino de este segundo grupo, que se detalla en los versos siguientes, mostrará que al despreciar el nombre, se volvieron ellos mismos despreciables y cayeron en la confusión y el conflicto.
- نصرانیان
- Nazarenos; cristianos. El término coránico y persa clásico para los seguidores de Cristo.
- احمد
- Ahmad. Otro nombre del Profeta Mahoma, que significa «el más digno de alabanza». La tradición islámica sostiene que este es el nombre con el que fue anunciado en el Evangelio.
- مُستهان
- Menospreciado, tenido en poco, tratado con desdén. Describe la actitud del grupo hacia el nombre sagrado.
এর বিপরীতে, খ্রিস্টানদের মধ্যে আরেকটি দল ছিল যারা ইঞ্জিলে উল্লিখিত নবী হযরত মুহাম্মদ (সাঃ) এর 'আহমদ' নামটিকে অবজ্ঞা ও অশ্রদ্ধার চোখে দেখত।
রুমির এই গল্পে দুই দল খ্রিস্টানের কথা বলা হয়েছে। প্রথম দলটি, যাদের কথা আগের কয়েকটা বয়াতের মধ্যে বলা হয়েছে, তারা ইঞ্জিলে হযরত মুহাম্মদ (সাঃ) এর নাম ('আহমদ') খুঁজে পেয়ে পরম শ্রদ্ধা ও ভালোবাসার সাথে তা উচ্চারণ করত এবং চুম্বন করত। এর ফলে, তারা পার্থিব ও আধ্যাত্মিক উভয় জগতেই নিরাপত্তা ও সমৃদ্ধি লাভ করেছিল।
এই বয়াতটি গল্পের মোড় ঘুরিয়ে দেয় এবং দ্বিতীয় দলটির পরিচয় দেয়। এই দলটি ছিল প্রথম দলের সম্পূর্ণ বিপরীত। তারা একই ঐশী গ্রন্থে নবীর নাম পেয়েও তাকে সম্মান করার বদলে তুচ্ছতাচ্ছিল্য ও অবজ্ঞা করত। এই অসম্মান কেবল একটি নামের প্রতি ছিল না, বরং সেই নামের পেছনে যে পবিত্র সত্তা এবং তাঁর বার্তা রয়েছে, তার প্রতিই ছিল তাদের অশ্রদ্ধা।
পরবর্তী বয়াতগুলোতে রুমি দেখান যে, এই অবজ্ঞার ফল হয়েছিল ভয়াবহ। তারা নিজেরাই সমাজে তুচ্ছ ও অপমানিত হয়, তাদের ধর্মবিশ্বাস বিকৃত হয়ে যায় এবং তারা নানা রকম দুর্দশার শিকার হয়। রুমি এখানে একটি গভীর আধ্যাত্মিক নীতি তুলে ধরছেন: পবিত্র বিষয় বা সত্তার প্রতি অশ্রদ্ধা আসলে নিজেরই আধ্যাত্মিক ধ্বংস ডেকে আনে। নবীর নামের প্রতি সম্মান যেমন একটি সুরক্ষার দুর্গ (حصار حصین) তৈরি করে, তেমনি অসম্মান সেই দুর্গ ভেঙে দিয়ে ব্যক্তিকে অসহায় করে ফেলে।
- نصرانیان
- খ্রিস্টানগণ; নাসারার অনুসারী।
- مُستهان
- তুচ্ছজ্ঞান করা, অপমানিত, অবহেলিত, ঘৃণিত।
Za razliku od pobožnih kršćana koji su poštovali ime poslanika Muhammeda, postojala je i druga skupina koja se prema tom imenu odnosila s prezirom i omalovažavanjem.
Ovaj stih, unutar priče o kršćanima i Evanđelju, uvodi kontrast. Rumi je upravo opisao skupinu kršćana koji su, čitajući u svojim svetim spisima ime "Ahmed" (jedno od imena poslanika Muhammeda), iskazivali duboko poštovanje. Zbog tog poštovanja, bili su blagoslovljeni sigurnošću i napretkom.
Sada Rumi predstavlja drugu skupinu, njihovu suprotnost. Oni su također nailazili na isto ime, ali su ga smatrali bezvrijednim i odnosili su se prema njemu s prezirom (mustehān). Ovaj stih postavlja scenu za posljedice takvog stava. Kao što će naredni stihovi pokazati, njihov prezir prema svetom imenu donio im je nesreću, poniženje i haos, kako u duhovnom tako i u svjetovnom životu. Rumi koristi ovu dihotomiju da ilustrira duhovni zakon: poštovanje svetosti donosi zaštitu i blagoslov, dok omalovažavanje svetog vodi u propast.
- مُستهان
- Prezren, omalovažen, smatran bezvrijednim. Arapska riječ koja označava nešto prema čemu se odnosi s prezirom i nipodaštavanjem.
- نصرانیان
- Kršćani; izvedeno od arapske riječi Naṣārā (نصارى).
- احمد
- Ahmed, jedno od imena poslanika Muhammeda, koje se spominje u Kur'anu (61:6) kao ime kojim ga je najavio poslanik Isa (Isus).
Discussion — Ask about this beyt — answered from the Masnavi, every verse cited
Your conversation stays on this device unless you share it.
What readers asked0
No questions shared yet — yours could be the first.